HOMEOPATIJA ZA BILJKE?

alen|29 ožujka, 2016| Savjeti

Početna » Savjeti » HOMEOPATIJA ZA BILJKE?

Koja je razlika između homeopatskih proizvoda za zaštitu biljaka, pesticida i prirodnih sredstava koji imaju?

Krenimo redom. Djelovanje pesticida se temelji na neposrednoj kemijskoj reakciji na bolesti biljaka ili na štetnike pri čemu se nanosi šteta okolišu i ljudima. Uzmimo insekticide koji na štetnike djeluju neurotoksinima koji su opasni i za druge životinjje, ljude koji raspršuju sredstvo i koji uživaju u prinosu jer se makar minimalni ostaci djelovanja zbrajaju u organizmu. Postoje i prirodni pripravci koji djeluju kemijskom reakcijom neposredno na uzročnike bolesti ili na štetnike i koji nisu napravljeni sintetično već su dobiveni iz biljaka. Kod nekih mehanizam djelovanja nije posve istražen, te se također radi o otrovima. Prirodni insekticid piretrin je na primjer dobiven iz biljke dalmatinski buhač i na osnovi njegovog sastava je učinkovitost koju postiže stvorena sintetično. Razlika među njima je što se prirodni na svjetlosti raspadne u dva dana dok sintetični traje prilično dulje.

Glavna karakteristika i prednost homeopatskih pripravaka je da ne djeluju neposredno na uzročnike bolesti ili štetnike, već jačaju biljku. Kažemo da djeluju integrirano, s time da ne djeluju sa kemijskom reakcijom već sa energijom. Aktivna osnova ili supstanca (neke su također opasne) je toliko razrijeđena da je gotovo nemjerljiva i stoga ne utječe na okoliš ili na uništavanje ekosustava.

Biljka koju smo zalili homeopatskim pripravkom će ojačati svoj energetski naboj. U praksi uzročnici bolesti kao i štetnici napadaju manje otporne biljke.

Kakva je učinkovitost agrohomeopatskih proizvoda u usporedbi sa fitofarmaceutskim sredstvima (pesticidima)?

Eksperimenti su pokazali da sa agrohomeopatskim pripravcima možemo riješiti u prosjeku 70 do 80% problema, što je usporedivo s konvencionalnim zaštitom bilja. Insekticidi imaju najopasnije nuspojave, ako se koriste u skladu s uputama, unište 95 do 100% štetnika. Važno je znati da pojedine biljke različito reagiraju na homeopatske pripravke, ovisno o tome u kakvom su stanju… Općenito su na homeopatske pripravke najodzivnije mlade biljke.

Mogu li se mehanizmi djelovanja homeopatskih “lijekova” na biljke usporediti sa djelovanjem na čovjeka?

Mogu. razlika u upotrebi je u tome da homeopat čovjeku postavlja anamnezu, razgovara sa njim o problemima dok se kod biljaka moraju znati agronomske zakonitosti.

Za biljke problemi će se najvjerojatnije dogoditi u određenim situacijama. tako, na primjer. u kišnim i vlažnim ljetnim mjesecima rajčice gotovo sigurno ne mogu izbjeći napad plijesni rajčice . Pripravci koje smo razvili uzimaju u obzir zakonitosti temeljene na upotrebi kombinacije aktivnih supstanci koje zovemo matične tinkture. Većina naših homeopatskih pripravaka pokriva široki spektar sličnih problema kako bi ih vrtlari koji ih možda ne razlikuju, lakše koristili.

Na koji način objasniti čovjeku koji želi racionalno shvatiti kako djeluju homeopatski pripravci?

Spomenuli smo da je ključno djelovanje energetskog naboja. Kod proizvodnje preparata postupkom potenciranja energija se po zakonima kvantne fizike povećava. Sa njegovim objašnjenjem se bavio poznati stanični biolog dr. Bruce Lipton,autor knjige »Biologija vjerovanja i spontana evolucija«. Pojednostavljeno, kod homeopatskih pripravaka je masa koja će djelovati vrlo malena. Njen energetski dio predstavlja kruženje elektrona po putanji oko jezgre atoma – kako su oni različitih energetskih stanja i putanja, nastaju fotoni – dijelovi bez mase pri čemu se poveća energetski naboj. Kod potenciranja (jačanja) energetskog pripravka homeopatskega pripravka (tj. razrijeđivanja i određenog načina protresanja) masa matične tinkture, (to je osnova, za koju je karakteristično određeno djelovanje) se smanjuje a povećava se djelovanje. Zbog daleko manje mase, ona ne može biti više opasna, ostaje samo energetski naboj koji zalijevanjem prenosimo u biljku. I pesticid ima energetski naboj ali je kod njega kemijska reakcija tako snažna da ga uništi.

Što znače slovne i brojevne oznake kod homeopatskih pripravaka?

Energija se mjeri jačinom D; C i M. D znači minimalno razrjeđivanje osnovne tinkture u pripravku pripravku (1 : 10), C razrjeđivanje u omjeru 1 : 1:100, M u omjeru 1 : 1000).

C1 na primjer znači da smo 1 g osnovne tinkture pomiješali sa 99 g vode, na pravilan način protresli, za C2 smo od 100 g C1 uzeli samo 1 g i dodali u 99 g vode i tako dalje… Što je veća jačina i razrjeđivanje, manje je u formulaciji matične tinkture i veća je energija. Kod homeopatskih pripravaka za biljke u pravilu se upotrebljavaju manje jačine (potencije) jakosti (od c15 na više) jer u njima mora ostati esencija.

Kako se energija prenosi u biljke?

Biljke u pravilu zalijevamo homeopatskim pripravcima, iznimno prskamo. Jedini pravi organ biljke koji prima energiju vodenom otopinom pripravka je korijen. Nanošenje špricanjem preko listova možemo usporediti sa infuzijom kod ljudi kojom nadomještavamo normalnu hranu. Bez obzira na vrstu pripravka za biljku je samo špricanje šok.

Kod homeopatskih pripravaka smo dokazali pokusima bolju učinkovitost zalijevanja u usporedbi sa špricanjem. Biljka ugrađuje energiju u svoje organe kroz nekoliko dana.

Koliko vremena energija ostaje u pripravku i kako dugo djeluje na biljke?

U pripravku se trajno pohranjuje. Energija se, dok se proizvod ne koristi, ne izgubi već se samo umiri a aktiviramo je na način da ambalažu (bocu) pretresemo prema uputama, potrebnu količinu razrijedimo sa vodom i promiješamo. Vrijeme djelovanja na biljke koje smo zalili sa razrijeđenim homeopatskim pripravkom, ovisi o jačini pripravka. Postoje preparati s vrlo malom jačinom, koji bi se trebali primijeniti u tjedan dana; naše su veće, mi preporučamo korištenje u početku vegetacije, opet nakon 14 dana, i još jednom tijekom vegetacije. Kiša ne može spriječiti njihove učinke.

Od čega su napravljeni homeopatski pripravci za biljke?

Iz jedne ili više aktivnih tvari, tj. osnovnih (matičnih) tinktura i tekućina koja se koristi za razrjeđivanja, i kod biljaka je to u pravilu uvijek voda. Za osnovnu tinkturu iz biljnih dijelova moramo ih prvo ekstrahirati. Preostale upotrjebljene tvari služe samo za stabiliziranje tekućine. Homeopatski pripravci za biljke su u tekućem obliku.

Što je važno kod pretresanja?

Odvija se strojno po posebno propisanom načinu. Važni su pritisak, frekvencija, trajanje i količina energije koja pri tome nastane.

Što se obično upotrebljava za osnovne tinkture kad želimo utjecati na bolesti biljaka a što kad se radi o štetnicima?

Obično se radi o kompleksima osnovnih esencija kojima želimo obuhvatiti spektar bolesti i različite razvojne faze biljaka. Esencije, odnosno tinkture su obično ekstrakti biljaka, prirodni minerali, željezo i mikrohranjiva, kod štetnika to su dijelovi njihovih neprijatelja.

Da li se mehanizmi djelovanja homeopatskih sredstava protiv bolesti i štetnika razlikuju?

Zapravo se razlikuje vrijeme upotrebe: pripravke protiv bolesti upotrebljavamo preventivno budući da se one pojavljuju brzo i ponekad ih na početku ne primijetimo; dok je kod štetnika bolje pričekati. Upotreba pripravka bez potrebe bi mogla dovesti do toga da bi učinak mogao izostati.

Naši homeopatski pripravci se dijele one za cjelokupno jačanje biljaka, na pripravke protiv štetnika i bolesti. Treći segment je namijenjen djelovanju u posebnim okolnostima i problemima (npr. kod presađivanja, mehaničkih oštećenja i poboljšavanje kiselosti, biljka u trenutku uzimanja hranjiva mijenja pH u svojoj bližoj okolici).

Prva faza liječenja je cjelokupno jačanje biljaka ako to ne pomaže ili pretpostavljamo da će se pojaviti uobičajene bolesti ili štetnici upotrebljavamo pripravke iz druge skupine.

Što vrtlar treba učiniti, bolesnu biljku pokazati stručnjaku ili sam djelovati protiv bolesti?

Za tipične bolesti dovoljno je upotrijebiti namjenski pripravak, u drugim slučajevima preporučljivo je potražiti savjet od stručnjaka.

Na koji način iskušati agrohomeopatske pripravke?

Energiju koja djeluje kod homeopatskih pripravaka ne znamo još mjeriti. Koncentracija aktivne baze je također skoro nemjerljiva, a ključna karakteristika je ponavljanje – njihovo djelovanje je u prosjeku isto. Testiramo učinkovitost pripravaka na biljkama; pokusima izabiremo najučinkovitiji način protresanja i jačinu.

Kao primjer navodimo pokusa sa homeopatskim pripravkom protiv puževa lazara. Izveli smo ga sa mladim sadnicama salate. U zatvorenom prostoru smo od dvije gredice salate jednu zalili pripravkom protiv puževa a drugu ne. Dva dana nakon zalijevanja puževe smo zatvorili u prostor iz kojeg nije bilo izlaza. U prva dva dana puževi su pojeli nezalijevanu salatu dok onu polivenu homeopatskim pripravkom nisu ni dotakli, treći dan su je pojeli pola (poznato je da puževi koji ne jedu brzo ugibaju) u drugom pokusu gdje su puževi imali izlaz iz prostora sa gredicama, pojeli su nezalijevanu salatu , a kad je nje nestalo, otišli su i pritom zalijevanu salatu nisu ni dotaknuli.

Gdje je upotreba agrohomeopatije najraširenija?

Dosta je raširena među ekološkim proizvođačima u Švicarskoj, Njemačkoj, i Austriji, raste u Skandinaviji, a dosta se koristi i u Australiji i Južnoj Americi. Biodinamičari također naglašavaju važnost jačanja ili mješanja vlastitih pripravaka i govore o homeopatskim načelima.

Da li su današnji agrohomeopatski pripravci usporedivi sa biodinamičnima?

Rudolf Steiner je osnivač biodinamike temeljene na načelima homeopatije. Razlika je u tom da biodinamičari upotrebljavaju samo dio homeopatije koju je utemeljio prije 200 godina njemački liječnik Samuel Hahnemann na načelu „Isto se liječi istim“.

Kakav je postupak registracije propisan za agrohomeopatske pripravke?

Propisi Europske unije uvrštavaju ih među proizvode za općenitu upotrebu ili u skupinu proizvoda za jačanje biljaka. Budući da nemaju mjerljivu aktivnu osnovu nemoguće ih je uvrstiti negdje drugdje.