Volite li rajčice?

Već je iz samih naziva (rajčica – „raj“ i paradajz – „paradise“) ovog povrća/voća u našem jeziku jasno kako se radi o biljci koja u ovim krajevima ima kultni status i zasigurno je najčešća povrtna kultura.

Gotovo da nema vrta iz kojega ne vire kolci ili mreže kojima se daje potporanj ovoj obožavanoj biljci, biljci koja zahtijeva vrtlarsku njegu i pažnju, ali zato svaki uloženi trud, svaku kaplju znoja višestruko vraća svojim ukusnim plodovima.

Kulinarska lepeza zrcali svestranost upotrebe plodova rajčice počevši od mnogima najdražeg načina – narezanih netom ubranih plodova u salati, preko kuhanih jela, prženih i pečenih rajčica, do sokova i umaka. Neizostavnost ove kulinarske delicije dovela je i do primjene svih mogućih metoda „spremanja“ njenog okusa za mjesece izvan sezone – sušenje, kuhanje i kiseljenje.

Svi se rado sjete okusa svježih rajčice iz bakinog ili roditeljskog vrta, osobito danas kad se u supermarketima uglavnom mogu kupiti rajčice visokorodnih i otpornih hibrida, sorti kod kojih okus nije najvažnija osobina. Stoga ne iznenađuje što se bakino sjeme pažljivo prikuplja te poput obiteljskog blaga čuva i prenosi s koljena na koljeno.

Crvene se po vrtovima amerikanci, jabučari, šljivari ili volovska srca, nerijetko nimalo nalik istoimenoj sorti iz susjednog vrta. Križanje i prilagodba pojedinom podneblju i zemlji čine svaku od tih vrtnih linija posebnom. Razvoj komunikacija (internet) omogućio je razmjenu takvih starih obiteljskih sorti te se sve češće po našim vrtovima mogu pronaći naoko neobične i egzotične rajčice svih oblika i boja.

U vrtovima koji su donedavno bili rezervirani samo za amerikance i volovska srca sve se više gredica odvaja za isprobavanje novih starih sorti iz svih krajeva svijeta. Preko Facebook stranice i inicijative Volim rajčice može se tako nabaviti stotinjak od preko 4000 katalogiziranih starih sorti rajčica. Roze, crvene, ljubičaste, crne, indigo, žute, narančaste, zelene, sa šarama i bez njih, okrugle, duguljaste, srcolike, cherry …

]Za svoje mjesto pod suncem i u povrtnim gredicama konkuriraju tako Brandywine Sudduth, Brandywine Cowlick, Brandy Boy i Marianna’s peace – četiri velike roze sorte intenzivnog starinskog okusa. Crvenu boju brane sorte Neves Azorean Red i Rose de Berne.

Nijansu tamnije, ljubičaste sorte, odlično predstavlja Cherokee purple, rodna sorta iznimnog slatkastog i bogatog okusa koji je uvertira u sorte koje se nazivaju crnima (iako im je boja između ljubičaste i smeđe). Crni tron dijele sorte Black Krim, složenog slatko-kisela okusa, Paul Robeson i dva crna osvajača mnogih natjecanja Black cocktail cherry i Negro Azteca.

Najveću sumnju među vrtlarima, kojima se otvorio ovaj potpuno novi svijet rajčica, izaziva pogled na zelene sorte, odnosno rajčice čiji su potpuno zreli plodovi zelene ili žutozelene boje. Iako nam pri prvom kušanju mozak govori kako bi takve rajčice trebale biti neukusne ili kisele, one su zapravo među najslađima i najukusnijima. Specifičnog slatkastog okusa, gotovo bez kiseline i često vrlo sočne, zelene su sorte idealna salata ili čak samostalan obrok. Među zelenim sortama kriju se pravi šampioni okusa: Cherokee Green, veliki zeleni brat hvaljene ljubičaste sestre, Green Giant, Ananas vert, Malakhitovaya Shkatulka, iznimno ukusna ruska sorta koja je ime dobila po kutijici izrađenoj od zelenog dragog kamena malahita, te pobjednik gotovo svih testiranja okusa Green tiger, iznimno rodna rajčica duguljastog oblika, žuto-zelenih šara i egzotičnog okusa.

Predstavljen je samo djelić iz tog mora boja, oblika i okusa u kojemu svatko može pronaći rajčicu za sebe. Dobar početak jedne velike i beskrajne ljubavi.

Autor teksta i fotografija: Dražen Karačić-Šoljić  informaticar je i zaljubljenik u rajčice iz Osijeka. Pokretač je inicijative Volim rajčice koja čuva i razmjenjuje stotinjak, od preko nekoliko tisuća katalogiziranih „starih“ sorti rajčica.