RUŽE – kraljice vrtova

Iako i među cvijećem postoje trendovi i moda, ruže se lako uklapaju u svaki vrt. Zbog vrlo lijepih cvjetova ruža je štovana još iz vremena stare Grčke kao kraljica cvatućih biljaka. Broj kultivara ruža koji se danas mogu nabaviti zbunjuje kako iskusne tako i nove ljubitelje, a i svake godine na tržište dolazi mnogo noviteta.

RUŽE MODERNIH VRTOVA

Sve su ruže hibridi nastali od divlje Rosa canina ili neke druge samonikle ruže. Divlja ruža cvate rjeđe nego njezin hibrid, ima drugačiji cvijet i mnogo više trnja po stabiljkama.

Križanjem samoniklih ruža dobivale su se kroz mnoga stoljeća nove sorte ruža. Većina modernih ruža ima sjajne listove te ljeti i u jesen neprekidno stvaraju prekrasne cvjetove. Pred ostalim biljkama u vrtu prednost joj je i u tome što se sorte ruža nude u visinama od samo 30 cm pa do 5 metara, u oblicima grma, stabla, penjačica, pokrivačica… a mi dobivamo beskrajne mogućnosti njihovog korištenja.

Floribunde – su grmovi s cvjetnim skupinama koji neprekidno cvatu, visine 60 do 110 cm. Cvjetovi su im manji od čajevki, u skupinama i dulje traju. Ne resi ih miris, ali su otpornije na bolesti od hibridnih čajevki, lakše ih je uzgojiti, prikladne su za ugoj u gredicama. Primjeri hibrida floribunde su bijela ruža Iceberg, crvena ruža Betty Prior, šarena ruža Masquerade.

Čajevke ili tea hibridi (mjesečarke, “garten” ruže) – razvijene su sredinom 19. stoljeća kao prve moderne ruže i danas su najraširenije. Narastu 60 do 100 cm visine, u uspravnom grmu, s velikim pojedinačnim cvijetom na dugoj stapki ili u malim kiticama, veoma mirisne, višekratne cvatnje.

Poliante („mnogocvjetne“) – su grmovi i penjačice koje nose velike skupine malih cvjetova. Visine su od 35 do 90 cm, slabo ispunjeni cvjetovi s nekoliko latica koje su u kitici, rijetki su uzgojni oblik. Osim bogate cvatnje i niskog rasta te punog efekta boja, ove ruže su izvanredno otporne na niske temperature i bolesti.

Polianta hibridi – visina do 100 cm, s velikim buketastim cvijetom tzv. mnogocvjetne, učestale cvatnje. Sve se više koriste kao sadni materijal za javne zelene površine i kućne vrtove, jer obilnim cvjetanjem i intenzivnim bojama daju poseban efekt, i sve više potiskuju ne samo ruže čajevke, već i ostale vrste jednogodišnjeg i višegodišnjeg bilja.

Mini ruže – visine 20 do 40 cm, cvatu sa puno sitnih cvjetova, imaju male listove, koriste se za orubljivanje gredica, omeđivanje puteljaka, uzgoj u kamenjarima, ili kao lončanice u kući i na balkonu.

Patio ruže (patuljaste ruže) – obično ne narastu više od 55 cm, a nastale su kao potreba uzgajivača za ružama čiji se grmovi mogu uzgajati na gredicama u manjim vrtovima odnosno za popunu rubova gredica ispred viših grmova ruža.

Grmolike ruže – veće su od čajevki, spoj su više grupa ruža s jednostavnim ili punim cvjetovima, a zbog svoje veličine nisu prikladne za ukrašavanje cvjetnih gredica nego rastu soliterno, poput ruže Alba, Centifolie, Damaskanske ruže, ruže Noisette, ruže Rugosa.

Penjačice – to su kultivirane čajevke ili floribunde, s krutim stabiljkama, visine do 5 metara, s poluispunjenim ili krupnim cvjetovima, višekratne cvatnje. Pričvršćene za potporanj mogu se penjati, a koriste se za ograde, ukrašavanje zidova kuće, lukova.

Pokrivačice tla – grmolike ruže koje se razvijaju u širinu, s malim cvjetovima, duge cvatnje. Koriste se za prekrivanje većih površina, a narastu do 2 metra visine. Grane ruža pokrivačica mogu se povijati prema zemlji ili puzati po zemlji kada pušta korijenje, poput vriježa. Razlikuju se i po visini i širini koju postižu, primjerice niski puzeći pokrivači narastu do 50 cm visine i šire se do 150 cm u krug. Visoke povijene pokrivačice narastu u visinu najmanje 100 cm, a šire s u krug 150 cm i više.

Stablašice – kultivirane čajevke ili floribunde s visinom stabla do 150 cm, imaju izraženo deblo i krošnju s punim cvjetovima

SADNJA RUŽA

Ruže se mogu saditi u jesen i na proljeće. Da bi sadnice usmjerile svu svoju snagu u razvijanje korijena, bolja je jesenska sadnja (idealno u studenom). Do proljeća će se razviti snažan korijen, a ruže posađene na jesen procvasti će ranije nego one posađene u proljeće. Ovisno o vremenu, ruže se sade tijekom ožujka i travnja, no to ponajprije ovisi o temperaturi tla i zraka.

Obične sadnice ruža (nekontejnirane) mogu se saditi najkasnije do sredine svibnja, a kontejnirane, sa zemljom, se sade tijekom cijele godine, osim kad je tlo zamrznuto.

Ružama najviše pogoduje humusno tlo blage kiselosti, između 5,5 i 6,5 pH i smještaj na mjestu u vrtu koje dnevno ima barem 5 do 6 sati sunca. Ako tlo nije rahlo, prozračno i humusno, oplemenite ga dodavanjem organskog gnojiva za ruže i organske zemlje s kokosovim vlaknima.

Kod odabira položaja, bitno je obratiti pažnju da se ruže ne bi trebale saditi na mjestima gdje se voda zadržava u tlu, jer vlažno tlo omogućava razvoj gljivica.

Tlo na kojem ruže rastu dulje od dvije godine, a nisu s jeseni redovito gnojene, pate od tzv. umora od ruža. Ruže na takvoj gredici sklone su bolestima, a mlade sadnice neće se primiti jer nježni korjenčići ne mogu iz dubine tla izvući tvari potrebne za rast i razvoj. Sadite li ipak novu sadnicu baš na takvo mjesto, učinite to tako da iskopate rupu dubine 50 cm, širine 60 cm, i ispunite ju posve novom zemljom.

Ispravnom njegom ruža, zalijevanjem, orezivanjem i gnojidbom otklonit ćete s gredica umor od ruža. Suprotno tome, ruže dobro uspjevaju na gredici s povrćem koja je godinama redovno gnojena i obrađivana.

Za sadnju običnih sadnica kopaju se sadne jame širine i dubine po 30 – 40 cm. U iskopanu jamu stavlja se 10 cm organske zemlje. Nakon toga se jama dopuni s 10cm iskopane zemlje, pa se sve dobro promiješa lopatom. Dodajte šaku do dvije gnojiva Organske ruže i ukrasno bilje – specijaliziranog gnojiva koje će svojim sastavom idealnim za ruže i ukrasno bilje omogućiti bogatu cvatnju.

Ukoliko ste se za sadnju odlučili tokom proljeća, dodajte u područje korijena i 4 žličice mikorize – Organske simbioze da bi ruža razvila što jači i zdraviji korijen.

Kad smo ispunili sadnu jamu zemljom do 2/3, uzima se sadnica, umeće u jamu tako da korijen slobodno pada po sredini, a ne da se presavija ili gužva po rubovima jame. Jednom rukom oko korjena lagano zatrpavamo ostatak zemlje, a drugom ružu lagano “protresamo”, kako bi zemlja bolje prilegla uz korijenje, bez zračnih jastučića. Kad ste napunili sadnu jamu zemljom, dobro ju oko ruže utisnite nogom, nagrnite još zemlje po površni i obilno zalijte. Prikratite nadzemni dio ruže na 3 do 5 pupova.

Općenita je preporuka da mjesto cijepljenja ruže treba ostati 3 do 5 cm ispod površine tla, kako se korijen ne bi isušio. Neki vrtlari, međutim, preporučaju da se učini suprotno te da mjesto cijepa bude 3 cm iznad tla. Pojašnjenje je u tome da će slijeganjem zemlje do kojeg će doći u tjednim nakon sadnje nastati tzv. tanjur na površini sadne jame. U tom tanjuru zadržava se voda, pa postoji opasnost od truljenja korijenova vrata ako je cijep u zemlji. Ako mjesto cijepa odnosno korijenov vrat bude iznad površine tla, to se neće dogoditi. Odlučite li se za takvu tehniku sadnje, pred zimu dobro nagrnite zemlju da prekrije nekoliko centimetara iznad mjesta cijepa kako bi se korijenov vrat zaštitio od smrzavanja.

Ružu pri sadnji treba pridržavati kako bi se lijepo uspravno ukorijenila.

Orezivanje počinje u prvoj godini tijekom cvjetanja, a valja redovito rezati ocvale cvjetove. Ruže koje su već odavno zasađene u ružičnjaku svako proljeće treba orezati – ukloniti osušene grane i one koje se razvijaju iz središta grma. Posebno treba ukloniti divlje izboje.

Pupoljke za vazu treba uvijek rezati vrtlarskim škarama, i to kosim rezom.

ŠTETNICI I BOLESTI NA RUŽAMA

Ružina lisna uš najčešći je štetnik na ruži, a u organskom vrtu se suzbija prskanjem biološkim pripravcima od koprive. Kao dobar susjed ruži koji tjera uši preporuča se češnjak.

Učinkovito sredstvo bez agrokemikalija je i Uši na ružama STOP. Ovo sredstvo služi za jačanje i otpornost biljaka iz porodice ružovki(voćke i bobičasto voće) pred lisnim ušima. Primjenjuje se zalijevanjem ili prskanjem.

U slučaju da ste se odlučili na prskanje vodenom otopinom, obavite to za oblačnih dana, da ne izazovete opekline na listovima. Djeluje dugotrajno, čak i u slučaju jake kiše, a može se koristiti više puta tokom godine. Budući da je proizvod prirodan, bez dodanih kemikalija, plodove možete koristiti istog dana.

Stari je običaj da se ruže sade u vinogradima jer su malo nježnije od vinove loze, pa se bolesti prvo primijete na njima. Na ružama se najčešće javljaju pepelnica, crna pjegavost i plamenjača – kod svih listovi gube svježu zelenu boju i počnu se sušiti. Stradale listove treba uklanjati i uništiti, najbolje spaljivanjem.

Pepelnica se javlja u vidu bijele brašnaste prevlake na listovima i pupoljcima. Vrlo lako je možemo uočiti već na početku vegetacije po uzdignutim crvenkastim površinama gornje strane lista. Listovi se smežuraju i počnu prerano opadati. Zarazi pogoduju neprozračni položaj, nedostatak vlage u tlu, manjak hranjiva te vrući dani iza kojih dolaze hladne noći.

Crna pjegavost se širi još brže od pepelnice i teško ju suzbijamo kad se već pojavi. Bolest se lako prepozna po tamno smeđim do crnim pjegama nepravilna oblika. Javljaju se na gornjoj strani lista i promjera su od 2-12 mm. Gljiva, uzročnik bolesti, naknadno izlučuje etilen, koji kasnije izaziva žućenje listova i njihovo otpadanje. Zbog toga, već u srpnju, možemo naći karakteristične slike ogoljelih grmova ruža.

Patogen prezimljuje na otpalom lišću ili na granama ruže pa je važno sakupljati otpalo lišće i orezivati zaražene grane.

Zaštitu treba početi provoditi preventivno već u svibnju. Pogoduje joj vruće i vlažno vrijeme tijekom srpnja i kolovoza. I dok se pepelnica javlja na vršnim listovima, pjegavost se počinje širiti od donjih listova.

Plamenjaču mnogi često miješaju s pepelnicom. Patogen napada sve dijelove biljke. Osobitost ove bolesti je izazivanje žućenje lišća uz prošaranost zelenim otočićima. Uočljive su i promjene na peteljkama i izbojima u vidu tamnih pjega raznih veličina. Uznapredovala bolest uzrokuje opadanje lišća već kod laganog protresanja grana. Potrebno opasno razdoblje za razvoj plamenjače je kišovito proljeće.

Kod preventive ruža od bolesti moramo se pridržavati nekoliko pravila:

  • program zaštite počinje kad crvena boja izbojaka i listova prelazi u zelenu tj. svibanj
  • bolesti se brže šire (i teže otkrivaju) u pregustim nasadima – poštujte potrebe ruža za prostorom
  • većini patogena odgovara toplo vrijeme i vlažan okoliš – radije zalijte jednom tjedno, ali obilato, nego svaki dan po malo
  • zalijevajte isključivo korijen ruže (nikada ne prskajte po lišću ili cvijetu)
  • za sprečavanje zaraza ruža bolestima najbolje je jačati biljke. Homeopatsko sredstvo Bolesti STOP se koristi prije pojave bolesti. Bazira se na koncentratu fungi complex 1, a najučinkovitije djeluje ako ga primjenjujemo kao vodenu otopinu zalijevanjem. Jednostavno je za upotrebu i u potpunosti sigurno za ljude i okoliš.

Bolesti STOP su prirodni ekstrakt koji jača biljke, povećava njihovu otpornost protiv bolesti kao što su plijesan, pjegavost, hrđa i druge bolesti.

Uživajte u delikatnom mirisu ruža i bogatstvu boja i oblika što češće možete. Ponekad je dovoljna i jedna mini ruža u ukrasnoj posudi na balkonu da probudi pjesničku dušu ili umiri nakon napornog dana. Sigurno ćete pronaći mjesto za barem jednu ružicu.

Ostali savjeti
0