BOLESTI PLODOVITOG POVRĆA

Biljne vrste koje uzgajamo, podložne su raznim bolestima i napadima štetnika. Biljke koje rastu u optimalnim uvjetima imaju visok imunitet, rijetko obolijevaju te ih rijetko napadaju ih štetnici. Međutim, uvjeti u kojima ih uzgajamo, a koji mogu uvelike odstupati od idealnih, izvor su stresa za biljke i posljedično smanjene otpornosti na bolesti.

Bolesti biljeka možemo zavisno o uzroku, podijeliti na dvije osnovne grupacije: patološke bolesti – uzrokovane gljivicama, virusima ili bakterijama; i bolesti uzrokovane fiziološkim faktorima(vrsta i pH tla, kemijski sastav tla, klimatski uvjeti, vlaga…) dakle vanjskim faktorima koji mogu uvelike utjecati na otpornost biljke. To znači da se ne mora uvijek razviti bolest kod biljaka iako postoji prisutnost patogena, jer se biljka može i “obraniti” od bolesti, a što ovisi o ekološkim faktorima. Iako postoje brojni mikroorganizmi koji u interakciji s biljkama izazivaju bolesti, biljke su otporne na većinu patogena. Bolest je iznimka, a ne pravilo u interakciji biljke i patogena.

Svaka biljka ima svoj imunološki sustav, a najbolji način kako ojačati biljki imunološki sustav, a samim time se i borite protiv bolesti biljaka je zdravi rast biljke. Zdravi rast je osnova borbe protiv bolesti. Dakle, osigurajte biljkama dovoljno hranjiva i vode, te vodite brigu da posadite pravu biljku na pravo mjesto – npr sunce ili sjena, drenirano ili vlažnije područje i sl., te da biljke tokom rasta ne doživljavaju neke šokove.

Zadnjih nekoliko godina veća opasnost od bolesti na plodovitom povrću prijeti od bolesti koje su prilagođene visokim temperaturama i/ili sparini kao što su plamenjača, pepelnica, baršunasta pjegavost, pjegavost lista. U zaštićenoj proizvodnji (plastenicima) ovi vremenski uvjeti pogoduju i prekomjernom množenju štetnika. Zbog poremećenog omjera kalcija, kalija i dušika i neravnomjerne opskrbe vlagom dolazi do pojave vršne truleži plodova. A najveću štetu rade bolesti koje napadaju žilni sustav plodovitog povrća: zaražene biljke odumiru u potpunosti u kratkom vremenskom razdoblju.

Vršna trulež plodova

Vršna trulež je simptom manjka kalcija u plodu. Najčešće se javlja kod kultura rajčice, paprike, patliđana i nekih vrsta dinja.

Vršna trulež plodova počinje na vrhovima plodova, isprva kao smeđe mrlje. U toj fazi pazite da ne zamijenite vršnu trulež rajčice i plamenjaču, jer izgledaju prilično slično. Vršna trulež polako, uslijed pojave sekundarnih parazita, postaje potpuno crna rana na plodu. U daljnjoj fazi, i “rane” na rajčici postaju crne.

Do manjka kalcija u plodu može doći zbog nedovoljne količine dostupnog kalcija u tlu, neadekvatne količine vlage u tlu (i previše i premalo onemogućava biljci pravilnu apsorpciju) ili nepovoljan omjer kalcija u odnosu na dušik i kalij.

Da biste spriječili pojavu vršne truleži, potrebno je djelovati na vrijeme: prije sadnje provesti kalcifikaciju tla. Upotrebom Organskih rajčica i plodovitog povrća, osiguravate vašim plodovima pravilnu kiselost tla, i traženi omjer mikro- i makroelemenata uz dodatak prirodnih poboljšivača algi i organskog magnezija i kalcija. Ovo gnojivo dolazi u obliku mikrogranula, iznimno se brzo topi i djeluje te je stoga vrlo prikladno i kao dodatno gnojivo tijekom cijele godine.

U slučaju da ste zakasnili, pa vaše rajčice već počinju pokazivati znakove vršne truleži, odstranite oboljele plodove, dodajte 2 šake gnojiva za  Organske rajčice oko biljke i na taj način pomognite preostalim plodovima na biljci. Do trenutka razvoja ostalih plodova, korijenski sustav je sposoban usvojiti potrebne količine kalcija(ukoliko su one dostupne u tlu).

Pepelnica

Pepelnica je bolest uzrokovana gljivicama iz porodice Erysiphacea, te rodova Oidium i Sphaerotheca. Prvenstveno se širi po suhom i sunčanom vremenu. Lako ćete ju prepoznati kao sitnu sivo-bijelu baršunastu prašinu na vanjskoj strani listova i stabljikama.

Pepelnica najčešće napada krastavce, tikvice i tikve, jagode, lubenice, ruže,  grašak, nevene i druge biljne vrstama (plodovite i ukrasne). Pepelnica umanjuje prinos, tržišnu vrijednost plodova, a može dovesti i do propadanja uzgojenih biljaka. 

Plamenjača

Plamenjača je naziv za bolesti koje uzrokovane nekim pseudogljivama reda Peronosporale. Velik broj na kultiviranom bilju koji izaziva znatne štete, ali se javlja i na samoniklim (divljim) biljkama.

Zajednički su simptomi plamenjače pojava nosača (sporangiofora) sa sporangijima na naličju plojke lista, kao prljavo bjelkaste, sivkaste ili plavkaste prevlake, nakon čega tkivo odumire, boja lista mijenja se od žute do crvenkastosmeđe (otuda narodni i stručni naziv), a zaraženi se dio suši.

Zbog plamenjače krumpira bio je smanjen urod krumpira kojim se pretežito hranilo irsko stanovništvo, pa je u toj zemlji od 1845. do 1848. od gladi pomrlo oko milijun ljudi.

  • Plamenjača rajčice

Plamenjača rajčice je gljivična bolest uzrokovana gljivicama Phytophtora infestans, a koja se prvenstveno širi po vlažnom vremenu – najveća opasnost od širenja bolesti jest tokom čestih kiša ljeti. Samo u uvjetima previše vlage može se i dogoditi masovno širenje ove bolesti i masovno propadanje usjeva, a to se onda događa jako brzo – unutar 1 tjedna može propasti cijela biljka. Pravilo je da se plamenjača prvo pojavi u krumpirištima, a onda se vjetrom i kišom prenosi na rajčicu koju obično potpuno uništava u vrijeme dozrijevanja i plodonošenja!

Početna pojava bolesti vidljiva je na naličju donjih listova kao sive “kraste”, u daljnoj fazi se na biljkama manifestira kao smeđa trulež: uništava listove koji izgledaju spaljeno po listovima, te imaju žute i smeđe mrlje po površini listova, kasnije počinju smeđiti i propadati plodovi. Za vrijeme vlažnog vremena jasno se može vidjeti na donjim listovima sivo-bijela prevlaka. Najviše pogađa biljke iz porodice pomoćnica kao što su rajčica i krumpir. S listova se polako seli i na ostale dijelove biljke, pa čak i na plodove.

Čim zapazite bolest, odmah uklonite i spalite zaražene dijelove kako bi spriječili širenje bolesti. Ukoliko zalijevate rajčice, nikako nemojte polijevati biljke, nago zalijevajte kraj stabljike, po tlu. Također, privezivanje rajčica uz stupove i micanje donjih listova također onemogućuje zadržavanje vlage i zaustavlja širenje bolesti – jer se onda kraj tla, gdje se najviše zadržava vlaga prozračnije.

Prevencija bolesti kod rajčica

  • jačajte biljke već od samog početka razvoja koristeći organske tekuće pripravke koji se mogu koristiti već kod sjetve ili sadnje
  • odaberite sorte koje su otporne na plamenjaču (koktel-rajčice),
  • koristite zdrav sjemenski materijal (najbolje da sami sačuvate sjeme, nipošto od biljaka koje su bile zaražene),
  • planirajte razmak među sadnicama ovisno o veličini odrasle biljke (prozračnost je jako važna stavka)
  • poštujte pravilo dobar susjed – loš susjed i nikako ne sadite preblizu biljke iz iste obitelji, pogotovo krumpir
  • umjereno zalijevajte po korijenu, tj. tlu kraj biljke; nikada ne zalijevajte po lišću
  • odmah uklonite i spalite zaražene dijelove biljaka (nikako ne u kompost!)

 

Otpornost rajčice

Otpornost rajčice je koncentrirani organski homeopatski pripravak koji se koristi za jačanje imuniteta rajčice i patlidžana. Sprečava razvoj bolesti i poboljšava rast biljke za 30%. Za sprečavanje zaraze biljaka najbolje je biljke preventivno jačati redovitim zalijevanjem pripravkom prije pojave bolesti.

U vodenu otopinu ovog sredstva preporučamo potopiti sjeme prije sjetve, ili sadnice prije sadnje na otvoreno.

Bolesti STOP!

Homeopatsko sredstvo Bolesti STOP se koristi prije pojave bolesti. Bazira se na koncentratu fungi complex 1, a najučinkovitije djeluje ako ga primjenjujemo kao vodenu otopinu zalijevanjem. Jednostavno je za upotrebu i u potpunosti sigurno za ljude i okoliš. Bolesti STOP su prirodni ekstrakt koji jača biljke, povećava njihovu otpornost protiv bolesti kao što su plijesan, pjegavost, hrđa i druge bolesti. Najbolji sastojci iz prirode za vaše biljke!

Biljka na koju ne utječu mikroorganizmi iz okoliša nema prilike stvoriti ni jačati svoju otpornost. Ona energiju koja je u originalnu namijenjena za izgradnju imunosti koristi za porast biljne mase i druge procese, no u trenutku kada dođe u kontakt s novim patogenom iz okoliša, tek tada počinje s izgradnjom imuniteta. Tada je nažalost prekasno i najčešće patogen/bolest pobjeđuje. Konvencionalni proizvođači upotrebom pesticida uzrokuju da biljka postaje „lijena“ te ne stvara vlastitu otpornost.

Budući da biljka ne raspoznaje korisne od patogenih mikroorganizama, ona reagira jednako na njihovu prisutnost, te počinje razvoj i jačanje otpornosti na bolesti. Zalijevanjem navedenim kompleksima biljku na prirodan način stimuliramo da počne izgrađivati vlastitu otpornost. A ako biljkama damo i dovoljno hranjivih tvari, djelujemo direktno da biljka može izgraditi čvrste stanične stijenke i membrane otporne na prodor patogena. Sve zajedno čini biljku jačom i otpornijom na patogene.

Razumijevanje načina djelovanja i međusobne međuovisnosti pomaže nam raspoznati što se oko nas događa. Svijet biljaka i njihov odnos u biosferi je složen, a na nama je da ga otkrivamo i mudro koristimo.

Ostali savjeti
0