Ljeto i rana jesen vrijeme su kada su naši vrtovi puni mirisnog začinskog bilja. Bosiljak, origano, timijan, kadulja, metvica, matičnjak, ružmarin, peršin i mnoge druge začinske biljke možemo koristiti svježe, a dio uroda dobro je na vrijeme sačuvati za hladnije mjesece.
Kod pohrane začinskog bilja nije važno samo kako ćemo ga osušiti ili zamrznuti, već i kada ga beremo. Pravilno ubrano i pohranjeno bilje bolje će sačuvati svoju aromu, boju i uporabnu vrijednost.
Sušenje je samo jedna od mogućnosti. Začinsko bilje možemo i zamrznuti, iskoristiti za pripremu aromatiziranog octa, a neke biljke možemo ostaviti da dozriju do sjemena te tako osigurati sjeme i za sjetvu u sljedećoj sezoni.
Kada brati začinsko bilje?
Za većinu začinskog bilja najprikladniji je suhi dan, kada na biljkama više nema rose. Bilje se najčešće bere prijepodne, nakon što se rosa osuši, ali prije najveće dnevne vrućine.
Ako začinsko bilje beremo zbog listova, u pravilu ga režemo prije pune cvatnje ili na početku cvatnje, kada su kod mnogih vrsta listovi posebno aromatični. To je osobito važno kod bilja koje želimo osušiti za začine ili čaj.
Drugačije postupamo kada želimo ubrati:
- cvjetove – na početku ili tijekom cvatnje,
- sjemenke – kada su sjemene glavice gotovo potpuno dozrele i počnu se sušiti,
- korijenje – najčešće u razdoblju mirovanja biljke, ovisno o vrsti.
Začinsko bilje ne beremo neposredno nakon kiše. Mokre biljke sporije se suše i podložnije su razvoju plijesni.
Kako pripremiti začinsko bilje za pohranu?
Nakon berbe začinsko bilje najprije pregledamo. Uklonimo oštećene, požutjele, bolesne ili jako zaprljane dijelove, kao i eventualne kukce.
Ako je bilje čisto, kod bilja koje ćemo sušiti često je najbolje izbjeći nepotrebno namakanje. Ako ga ipak moramo oprati, nježno ga isperemo i zatim vrlo dobro osušimo prije nego što započnemo sa sušenjem.
Kod pripreme vrijedi jednostavno pravilo: što manje oštetimo biljku tijekom postupka i što je kraće izložena neprikladnim uvjetima, to će bolje očuvati svoju kvalitetu.
Sušenje začinskog bilja u stručcima
Ovo je jedan od najstarijih i najjednostavnijih načina sušenja. Najprikladniji je za začinsko bilje s dužim i čvršćim stabljikama, poput origana, mažurana, timijana, kadulje, ružmarina i nekih vrsta metvice.
Stabljike povežemo u manje, rahle stručke. Veliki i čvrsto povezani stručci nisu preporučljivi jer se njihova unutrašnjost sporije suši i može zadržavati previše vlage.
Stručke objesimo vrhovima prema dolje na suho, toplo i dobro prozračeno mjesto, zaštićeno od izravnog sunčevog svjetla.
Izravno jako sunce može negativno utjecati na boju i aromu osušenog začinskog bilja.
Kada se listovi na dodir mrve, a stabljike su potpuno suhe, možemo ih skinuti sa stabljika i pohraniti.
Sušenje začinskog bilja na rešetkama, mrežama i pladnjevima
Nije svako začinsko bilje praktično vezati u stručke. Manje listove, pojedinačne cvjetove i nježnije dijelove biljaka možemo sušiti na mreži, rešetki ili pladnju. Bilje rasporedimo u tanak sloj, kako bi zrak mogao slobodno cirkulirati i između biljaka.
Tijekom sušenja povremeno ga pregledamo i prema potrebi pažljivo okrenemo. Vrlo korisna je mrežasta podloga, jer omogućuje cirkulaciju zraka i s donje strane.
Nikada ne stavljamo veliku količinu svježeg bilja na hrpu. Vlaga koja se zadržava u unutrašnjosti može uzrokovati zagrijavanje i razvoj plijesni.
Kako znamo da je začinsko bilje dovoljno suho?
Kod pohrane je ovo jedan od najvažnijih trenutaka. Dobro osušeni listovi na dodir su suhi, a pri pritisku se uglavnom lome odnosno mrve. Stabljike više nisu mekane ni savitljive. Ako začinsko bilje zatvorimo u staklenku za zimnicu dok još sadrži previše vlage, može se pojaviti kondenzacija, a kasnije i plijesan.
Važno!
Zato je bolje ostaviti bilje da se suši koji dan dulje nego ga prerano zatvoriti dok je još vlažno. Ako nakon pohrane u staklenci primijetimo kondenzaciju ili vlagu, bilje odmah izvadimo i dodatno osušimo.
Osušeno začinsko bilje nemojte odmah usitnjavati
Ako imamo dovoljno prostora, listove je najbolje čuvati što cjelovitije i usitniti ih tek neposredno prije upotrebe.
Zašto? Usitnjavanjem povećavamo površinu koja je izložena zraku pa začinsko bilje može brže izgubiti aromu.
Osušene listove zato nježno skinemo sa stabljika i pohranimo u čiste, potpuno suhe posude.
Gdje pohraniti osušeno začinsko bilje?
Najprikladnije je suho, tamno i hladnije mjesto. Možemo koristiti dobro zatvorene staklenke ili druge prikladne posude za čuvanje hrane. Svjetlost, toplina, vlaga i zrak s vremenom smanjuju kvalitetu začinskog bilja.
Na svaku staklenku napišemo:
naziv začinskog bilja + godina berbe
Kod većih kućnih zaliha korisno je dodati i datum berbe. Posude ne stavljamo neposredno uz štednjak ili perilicu posuđa, gdje su temperatura i vlaga često viši.
Zamrzavanje začinskog bilja
Neke biljke sušenjem izgube velik dio svoje karakteristične svježe arome. Kod njih zamrzavanje može biti bolji izbor.
Za zamrzavanje su vrlo prikladni:
peršin, vlasac, kopar, korijander i bosiljak.
Začinsko bilje operemo, dobro osušimo i nasjeckamo. Zatim ga možemo pohraniti u manjim porcijama u prikladnu ambalažu za zamrzavanje.
Odlično rješenje su i kalupi za led. Nasjeckano začinsko bilje rasporedimo u udubljenja te ga prelijemo s malo vode ili ulja, ako je takav način prikladan za jela u kojima ćemo ga koristiti.
Kada nam začinsko bilje zatreba za umak, juhu ili neko drugo kuhano jelo, uzmemo samo jednu ili dvije kockice.
Zanimljivost
Zašto začinsko bilje tako intenzivno miriše kada ga protrljamo? Miris mnogih začinskih biljaka stvaraju hlapljivi aromatični spojevi, odnosno sastojci eteričnih ulja koji se nalaze u biljnim tkivima. Kada list metvice, bosiljka, ružmarina ili timijana protrljamo među prstima, oštećujemo sitne strukture u listu i oslobađamo veću količinu aromatičnih tvari. Zato miris odjednom postaje intenzivniji. Iz istog razloga osušeno začinsko bilje ne bismo trebali grubo usitnjavati više nego što je potrebno.
Začinski ocat – ljeto u boci
Višak aromatičnog začinskog bilja možemo iskoristiti i za pripremu začinskog octa.
Prikladni su, primjerice:
estragon, ružmarin, timijan, bosiljak, kopar, origano i kadulja.
Čisto i dobro osušeno začinsko bilje stavimo u čistu staklenku i prelijemo kvalitetnim octom. Bilje mora biti potpuno prekriveno octom. Smjesu ostavimo da se arome prožmu, a zatim procijedimo i spremimo u čistu bocu.
Takav ocat možemo koristiti za salatne preljeve, marinade i različita jela.
Kod vrlo kiselih pripravaka preporučljivo je koristiti poklopac odnosno zatvarač koji je prikladan za kontakt s octom.
- Koje začinsko bilje čuvamo na koji način?
- Začinsko bilje za sušenje:
- origano, mažuran, timijan, ružmarin, kadulja, metvica, matičnjak.
- Začinsko bilje za zamrzavanje:
- peršin, vlasac, kopar, korijander, bosiljak.
- Začinsko bilje za aromatiziranje octa:
- estragon, kopar, bosiljak, ružmarin, timijan, origano, kadulja.
- Začinsko bilje i biljke za ukras:
- lavanda, smilje, ružmarin, kadulja te različite biljke s atraktivnim suhim cvjetovima ili sjemenskim glavicama.
- Kod ukrasnog sušenja važno je biljke ubrati prije nego što se cvjetovi odnosno sjemenske glavice previše oštete ili počnu jako otpadati.
Mirnin trik
Papirnata vrećica za sakupljanje sjemena Ako želimo s biljke, osim začinskog bilja, dobiti i sjeme za sljedeću godinu, ostavimo nekoliko najljepših i zdravih biljaka da procvjetaju i razviju sjemenske glavice. Kada se sjemenke približe zrelosti, odrežemo stabljike i povežemo ih u manji stručak. Preko sjemenskih glavica nježno stavimo papirnatu vrećicu ili ih lagano omotamo papirom, a stručak objesimo glavicama prema dolje. Kako se biljka suši, zrele sjemenke počinju ispadati izravno u vrećicu. Tako ih nećemo izgubiti po tlu. Plastične vrećice nisu prikladne za ovakav način sušenja jer ne propuštaju zrak i mogu zadržavati vlagu. Sjemenke zatim očistimo, zaista dobro osušimo, označimo nazivom biljke i godinom berbe te spremimo na suho, hladno i tamno mjesto.
Ne zaboravimo ostaviti nekoliko cvjetova i u vrtu
Iako nas u jesen brzo privuče želja da odrežemo sve začinsko bilje, dio cvijeća možemo ostaviti.
Kasnocvjetajuće začinske biljke mogu biti izvor hrane za oprašivače, dok suhe stabljike i sjemenske glavice mogu imati svoju ulogu i u zimskom vrtu.
Istovremeno najljepše biljke možemo označiti kao matične biljke za dobivanje vlastitog sjemena.
Najčešće pogreške pri čuvanju začinskog bilja
Najviše problema uzrokuju berba mokrih biljaka, preveliki stručci, sušenje bez cirkulacije zraka, izravno jako sunce i, prije svega, prerano zatvaranje još vlažnog začinskog bilja u staklenke.
Zato kod kućnog spremanja nije dobro žuriti.
Suho začinsko bilje + suha posuda + tama + što manje topline i vlage = bolje očuvanje kvalitete.
Berba i spremanje začinskog bilja lijep su završetak vrtlarske sezone. Ono što smo u proljeće posijali i tijekom ljeta njegovali, uz nekoliko pravilnih koraka možemo koristiti i tijekom zime.
Dio začinskog bilja osušimo, drugo zamrznemo, od trećeg pripremimo aromatični ocat, a nekoliko najljepših biljaka ostavimo da dozriju i daju sjeme.
A kada usred zime otvorimo staklenku domaćeg origana ili timijana, u kuhinju se na trenutak vrati i miris ljetnog vrta.








