Smrdljivi martin - kako ga prepoznati?

dejan |30 travnja, 2026| Savjeti

Početna » Savjeti » Smrdljivi martin – kako ga prepoznati?

Čini li vam se da je vaš vrt postao okupljalište za neobične posjetitelje? Među listovima, plodovima i stabljikama često se skrivaju smrdljivi martini – mali uljezi koji neugodnim mirisom i sisanjem biljnih sokova uzrokuju veliku štetu. Na prvi pogled nisu opasni, ali kada se razmnože, mogu potpuno uništiti urod. Dobra vijest je da ih možete uspješno otjerati ako ih na vrijeme prepoznate i reagirate na pravi način.

U nastavku vam otkrivamo kako prepoznati njihove tragove, što ih privlači i koje prirodne mjere djeluju najbolje. Uz nekoliko jednostavnih trikova pokazat ćete smrdljivim martinima da vaš vrt nije njihov dom, a biljke će vam biti zahvalne.

Smrdljivi martini – Tko su i zašto uzrokuju štetu?

Smrdljivi martini su sitni kukci koje prepoznajemo po karakterističnom štitastom obliku tijela i neugodnom mirisu koji ispuštaju kada se osjećaju ugroženo. Uglavnom se hrane biljnim sokovima koje sišu iz listova, stabljika i plodova. To na biljkama uzrokuje žućenje, naboranost, sušenje i deformacije plodova. Najaktivniji su od kasnog proljeća do jeseni, a tijekom toplih dana primjećujemo ih u većem broju. Rado se zadržavaju na rajčici, paprici, tikvama, grahu, kupinama, jabukama i brojnim ukrasnim biljkama.

Budući da nemaju velik broj prirodnih neprijatelja, mogu se brzo razmnožavati. Vrtne biljke napadaju u skupinama, pa se šteta može pojaviti vrlo brzo. Na dodir ispuštaju neugodan miris koji služi kao obrana od predatora, zbog čega ih je teško ukloniti ručno. Vrlo su otporni, dobro podnose visoke temperature i sušu, što znači da ih je potrebno suzbijati preventivno i primjenom više metoda istovremeno.

Povijest smrdljivog martina – odakle dolaze i kako su stigli u Europu?

Izvorno su smrdljivi martini živjeli u Aziji, ponajviše na području Kine, Japana i Koreje. Najraširenija vrsta kod nas, smeđi smrdljivi martin (Halyomorpha halys), u Europu se proširila relativno nedavno. Pretpostavlja se da su stigli međunarodnom trgovinom i transportom biljaka, voća te drvene ambalaže. Budući da se lako skrivaju i vrlo su otporni, putnici i kamioni su ih nesvjesno širili diljem svijeta, a bez prirodnih neprijatelja brzo su se razmnožili.

Prvi veći izbijanje populacije u Europi zabilježeno je oko 2007. godine u Švicarskoj i Italiji. Odatle su se počeli širiti prema Balkanu i srednjoj Europi. Danas su prisutni gotovo posvuda, uključujući i urbana naselja, jer se u jesen rado skrivaju u kućama, staklenicima, plastenicima i skladištima. Zbog klimatskih promjena njihova se prisutnost svake godine povećava, pa postaju jedan od najozbiljnijih štetnika u suvremenom vrtlarstvu.

Smrdljivi martin, odnosno smeđa mramorirana smrdljiva stjenica (Halyomorpha halys), u Hrvatskoj je prvi put zabilježena oko 2017. godine. Prvi nalazi pojavili su se u sjeverozapadnom dijelu zemlje (posebno u okolici Zagreba i Varaždina), a ubrzo nakon toga počela se širiti i u druge dijelove Hrvatske.

Od tada se njegova prisutnost svake godine povećava, osobito u:

kontinentalnim područjima
urbanim sredinama (gdje ulazi u kuće tijekom jeseni)
voćnjacima i vrtovima

Danas se smatra raširenim i značajnim štetnikom u cijeloj Hrvatskoj.

Životni ciklus smrdljivog martina

Smrdljivi martin ima relativno brz i učinkovit životni ciklus, što mu omogućuje brzo širenje i velik broj potomaka. U proljeće se odrasli kukci bude iz skrovišta u kojima su prezimili, a to su najčešće pukotine u zgradama, skladištima, ispod kore drveća ili među lišćem. Kada temperature porastu iznad 10 °C, započinje njihovo parenje.

Ženka tijekom sezone odlaže više legla jaja, najčešće na donju stranu listova. U jednoj skupini može biti 20–30 jaja, svijetložute boje. Nakon nekoliko dana iz jaja se izlegu ličinke koje u početku ostaju zajedno u skupinama. Kroz pet razvojnih stadija (nimfi) postupno rastu, mijenjaju boju i sve više nalikuju odraslim jedinkama. U toj fazi počinju se aktivno hraniti biljnim sokovima, što uzrokuje štete na biljkama.

U optimalnim uvjetima razvije jednu do dvije generacije godišnje. Nakon završenog razvoja odrasla jedinka postaje sposobna za razmnožavanje i ponavlja ciklus. U jesen, kada temperature padnu, traže zaklon za prezimljavanje, često i u našim domovima.

Čime se hrani smrdljivi martin?

Smrdljivi martin je polifagni kukac, što znači da se hrani vrlo širokim spektrom biljaka. Njegovo glavno oružje je usni aparat za sisanje kojim probada biljno tkivo i isisava sokove. To uzrokuje oštećenja poput žućenja listova, propadanja plodova i deformacija.

Najčešće napada:
• Povrće – rajčicu, papriku, grah, tikvice, patlidžan …
• Voće – jabuke, kruške, breskve, maline, kupine, jagode, grožđe …
• Ukrasne biljke – hortenzije, dalije, suncokrete i brojne grmove.
• Ratarske kulture – kukuruz, soju, uljanu repicu.

Odrasli smrdljivi martini i njihove ličinke hrane se na različitim dijelovima biljke: na listovima, stabljikama, cvjetovima i plodovima. Na plodovima su vidljive točkice, udubljenja i suha mjesta koja utječu na izgled i trajnost uroda. Osim fizičkih oštećenja, smrdljivi martini mogu prenositi i virusne bolesti koje dodatno ugrožavaju biljke.

Budući da su prilagodljivi i hrane se različitim kulturama, teško im je ograničiti pristup hrani. Stoga je važno redovito pregledavati biljke i reagirati čim se uoče prvi znakovi napada – tada ih je još moguće uspješno suzbiti.

Gospodarska šteta

U SAD-u, gdje je smrdljivi martin prisutan najduže, gospodarska šteta koju je prouzročio u poljoprivrednoj proizvodnji procjenjuje se na više milijardi dolara. Godine 2010. uzrokovao je proizvođačima jabuka na području Srednjeg Atlantika gubitak od 34 milijuna dolara, dok su proizvođači bresaka u isto vrijeme bilježili čak 50 % gubitka uroda.

U Europi je dosad najveće štete prouzročio u Italiji, osobito u proizvodnji krušaka i jabuka. U regiji Emilia-Romagna, u provinciji Modena, 2015. godine zbog jakog napada smrdljivog martina oštećeno je čak 30–50 % krušaka. Iz Mađarske se izvještava o velikim gubicima u proizvodnji graha i paprike, dok su u Gruziji i Abhaziji ugroženi nasadi lješnjaka.

Osim štete u poljoprivredi, smrdljivi martin postao je i značajan smetajući čimbenik u urbanim područjima. Zbog specifičnog načina prezimljavanja, u jesenskom razdoblju masovno migrira u blizinu ljudskih nastambi. U potrazi za zajedničkim zimskim skloništem izlučuje agregacijske feromone i okuplja se na fasadama kuća, što uzrokuje prave invazije kukaca. Takva pojava posebno je problematična u urbanim sredinama.

Klopke za hvatanje smrdljivog martina

Klopke su jedna od najučinkovitijih i ekološki prihvatljivih metoda za smanjenje populacije smrdljivog martina u vrtu. Namijenjene su prvenstveno odvraćanju i hvatanju odraslih jedinki, prije nego što odlože jaja ili uzrokuju veću štetu.

Vrste klopki:
Feromonske klopke – koriste specifične feromonske signale koji privlače odrasle mužjake i ženke. Postavljaju se uz rubove vrta ili oko najugroženijih biljaka. Feromonske klopke posebno su učinkovite u proljeće i ljeto, kada se kukci aktivno kreću.

Pasivne ljepljive klopke – jednostavne klopke s ljepilom na koje se smrdljivi martini lijepe. Mogu se kombinirati s atraktivnim biljkama ili komadom voća koji ih privlači u klopku.

Mamci s hranom – kombinacija slatkog ili fermentiranog mamca i zadržavanja smrdljivih martina u zatvorenoj posudi. Takve klopke učinkovite su za kontrolu populacije, osobito na manjim površinama.

Savjeti za korištenje klopki:
• Klopke postavite na početku sezone, prije nego što se smrdljivi martini počnu razmnožavati.
• Redovito pregledavanje klopki omogućuje uklanjanje uhvaćenih kukaca i sprječava njihovo raspadanje ili privlačenje drugih štetnika.
• Klopke je najbolje kombinirati s drugim metodama, poput ručnog uklanjanja, prekrivanja biljaka i korištenja prirodnih neprijatelja, jer same ne osiguravaju potpunu zaštitu.

Pravilnom primjenom klopki moguće je značajno smanjiti populaciju smrdljivog martina i spriječiti veće štete na urodu, a pritom očuvati vrt ekološki prihvatljivim.

Prirodne metode zaštite biljaka od smrdljivog martina

Za sada je najučinkovitiji, a ujedno i ekološki prihvatljiv način sprječavanja šteta koje uzrokuje smrdljivi martin primjena zaštitnih mreža protiv insekata. U voćarskoj proizvodnji u tu se svrhu koriste protugradne mreže, često nadograđene bočnim mrežama koje u potpunosti sprječavaju pristup stjenicama biljkama. Potpuno prekrivanje nasada potrebno je provesti odmah nakon cvatnje voćaka.

Koriste se i jednoredni sustavi mreža kao i blok sustavi. Kod blok sustava potrebno je posebno paziti da su svi spojevi mreža dobro zabrtvljeni, jer inače kukci mogu pronaći put do biljaka. Učinkovitost blok sustava nešto je niža u usporedbi s jednorednim sustavom.

Za dodatnu zaštitu biljaka možete koristiti i prirodno sredstvo protiv kukaca, poput Tvrdokrilci STOP, koje pomaže u smanjenju populacije kukaca i drugih sisajućih štetnika, bez štetnog utjecaja na korisne organizme ili okoliš.

Sredstvo protiv krumpirove zlatica tvrdokrilci stop 750 ml

Tvrdokrilci (krumpirova zlatica) STOP 750 ml

8,49 €

Na zalihi

Dodaj u košaricu

Smrdljivi martin je uporan štetnik koji može brzo uzrokovati vidljive štete na voću, povrću i ukrasnim biljkama. Najbolja obrana je prevencija i redovito praćenje biljaka, primjena klopki te zaštitnih mreža protiv insekata koje sprječavaju pristup stjenicama biljkama.

Ključno je reagirati na vrijeme, prije nego što se populacija poveća, te kombinirati različite nekemijske metode zaštite. Promišljenim i dosljednim mjerama možemo zaštititi biljke, očuvati zdrav urod i spriječiti širenje ovih nametljivih kukaca.