Mikoriza –

čudo prirode

Mikoriza – čudo prirode

Priča o mikoriznim gljivicama toliko je suštinski zanimljiva da bi se mogla nazvati jednim od čuda prirode. Nešto kao bajka o životu biljaka ili čarobni svijet biljaka. Bilo kako bilo, ako još niste čuli za ovu fascinantnu pojavu u prirodi, danas je vaš sretan dan!

Mikoriza su gljive koje ulaze u simbiozu s korijenom biljke. Simbioza je zajednica dvaju organizama od koje svaki ima koristi. Što biljka može dobiti od gljive? Upravo tu se događa prava čarolija. Znamo kako gljive umjesto korijena koriste hife. One su puno sitnije od korijena, ali imaju tisuće puta veću površinu. Budući da su uže, imaju veću kapilarnost i mogu povući vodu iz puno veće dubine. Lagano zaobilaze prepreke u zemlji i koriste kiseline različite od korijenskih kiselina biljaka pa mogu otopiti hranjive tvari koje sama biljka ne može.

Biljka pak pomaže mikorizi tako što joj šalje ugljikohidrate kojih ima na pretek zahvaljujući fotosintezi. Mikoriza svojoj biljci zauzvrat šalje razne hranjive tvari, minerale i opskrbljuju ju sa  dodatnom vodom. Kada gledamo ovaj simbiotski organizam kao jedan rezultat ovog spoja je 4-5 puta veći korijenski doseg biljke, a sama biljka zbog veće količine vode i hranjiva bude i do dva puta razvijena nego što bi inače bila. Plodovi su znatno sočniji, a i biljka je zdravija i otpornija na vanjske stresove.

Kako mikorizu možemo dodati našim biljkama? Uzmemo pola žličice do žličicu (ovisno o veličini biljke) mikorize i dodamo ispod korijena biljke kada ju presađujemo. Ako je biljka već posađena, tada sa svake strane biljke probušimo rupu koja prodire do korijena te ubacujemo mikorizu koju zatim zatrpamo. Može se koristiti i na određenim voćkama, ali uvijek treba provjeriti treba li vaša biljka endomikorizu ili ektomikorizu.

Sadnja i njega:

Osim već navedenih čudesnih mogućnosti mikorize, ona je zaslužna i za puno fascinantnije pojave. Primjerice mikoriza omogućuje komunikaciju između biljaka. Da, dobro ste pročitali, biljke međusobno mogu komunicirati jedna s drugom upravo preko mikorize. Ako se neka biljka razboli ili ju napadne štetnik, ona to može „dojaviti“ ostalim biljkama iz svoje porodice koje zatim podižu prirodnu obranu koju imaju protiv tih štetnika ili bolesti.

Priča o majčinskom drveću jedna je od onih koje zagriju dušu. Majčinsko je drveće najveće drveće u šumama. Ono je upravo mikorizom povezano s cijelom šumom i može „znati“ sve što se događa na svakom rubu šume. Ono prepoznaje svoje potomke i mikorizom im šalje hranu kako bi osiguralo da njihov rod opstane, a mala drveća narastu u velika. Primijećeno je da se nakon sječe šume u kojoj  se ostave majčinska stabla cijela šuma puno brže oporavlja upravo zato jer majčinska stabla šalju energiju okolnim mladicama. Upravo nevjerojatno.

Bitno je naglasiti da je mikoriza u posljednje vrijeme zbog svojih svojstava uvelike proučavana te je sve navedeno u tekstu i dokazano. Rezultati između biljaka s mikorizom i bez mikorize više su nego očigledni i brzo vidljivi. Zato vas sve pozivam da napravite svoj mali pokus i uzgojite sadnice s mikorizom i bez nje kako biste se i sami uvjerili koliko je ona nevjerojatna.

Priroda je ispričala još jednu svoju nevjerojatnu priču i pokazala nam koliko je njena kreacija veličanstvena. Toliko toga još imamo za naučiti i sa svakom novom lekcijom iz prirode samo shvaćamo koliko je ona prelijepa cjelina. Neka naše poštovanje prema njoj raste svakim danom. Zasigurno ćemo svjedočiti još mnogim posebnim pričama.

Autor članka Ivan Strunje zaljubljenik je u biljke i prirodu iz Vinkovaca. Student je i stipendist tvrtke HomeOgarden u sklopu koje promiče organski uzgoj i vrtlarenje kao jedan od načina na koji možemo spasiti naš planet.

ŽELITE PRIMATI  HOMEOGARDEN NOVOSTI?



Ostali savjeti